O NAMA

Tea Matejcic Jeric fotografija

TIMOTEJA (TEA) MATEJČIĆ JERIĆ
IDEJNA ZAČETNICA I PRVA PREDSJEDNICA
KATEDRE ČAKAVSKOGA SABORA“KOTOR“ CRIKVENICA

Tog 13. lipnja 2010. godine Crikveničane je, poput munje iz vedra neba, ošinula zlokobna vijest: preminula je Tea. Neočekivano, bez ikakvih zlih slutnji, puna pozitivne energije i lijepih planova, umrla je naša Tea Jerić. Crikveničanka, dobri duh našega Grada, poetesa, borac za ljepotu prostora, za očuvanje naše kulturne baštine. Osim velike energije usmjerene protiv svih devastacija estetskog, kulturnog i umjetničkog, Tea je istom silinom tkala na mnogim razbojima kulture, istraživala povijest Crikvenice, arhitekturu… Široka je bila lepeza njezinih interesa, a u domenu poezije „ušuljala“ se tiho, neočekivano i u njoj ustrajala do kraja. Vezana uz Crikvenicu, ne samo jezikom, već sadržajem i duhom, a naročito posebnim odnosom prema ljudima i stvarima, ova poezija osvaja čitatelje. Autorica se poistovjećuje s krajem, ljudima i stvarima, a govoreći o njima autentično, ona na specifičan poetski način govori o sebi.
Objavila je tri knjige poezije pisane crikveničkim čakavskim idiomom (Govor od zlata, 1999.; Život, 2005.; Ča san čineća, 2010.), a rukopisi mnogobrojnih pjesama još čekaju trenutak sretnog ukoričenja.
Naoko deskriptivna, ova je poezija osmišljena intenzitetom unutarnjeg doživljaja, komunikativna je, te ostvaruje poseban lirski senzibilitet širokog raspona. Sve je u njoj nekako jednostavno, a skladno i poetski ostvareno. Prostor je omeđen primorskim krajolikom u kojem autorica bilježi slike, čini se, onako usput da ne bi u njoj izblijedjele ili zastarjele.
Jezični elementi, iz kojih se sastoji ova poezija, izvorni su, stihovi joj nekako sami naviru, elastično rimovani ili asonancama podržani, a svoju poetsku funkciju vrše precizno i zvučno:
„diši
zrak
zemljun
razgrnjenun.“
Teinu riješenost da, po odluci srca, na najljepši mogući način, ljubavlju uzvrati sredini u kojoj je ponikla, uz koju je vezana kao „barki od negda“ potvrđuje svaka riječ, svaki njezin stih.
Timoteja (Tea) Matejčić Jerić rođena je u Crikvenici 3. svibnja 1932. godine. Od majke učiteljice naslijedila je ljubav prema pisanoj i govorenoj riječi što je posebno došlo do izražaja u njezinim čakavskim stihovima koje je učinila prikladnim za iskazivanje refleksivnih, filozofijskih, religijskih svjetonazora i tematskih pobuda sjetne i nostalgične intonacije. Iz njih izbija toplo suosjećanje sa svima koji pate, kao i pomirljivost, poštovanje, skrušenost i profinjenost duhovnih obzora. Stihovi su joj i pokušaj vraćanja dostojanstva čakavskome jeziku.
Sazdana od ljudske čestitosti, hrabrosti i, naizgled, uznositosti Tea je bila nježna i suosjećajna osoba, neposredna i topla u komunikaciji. Cijeli svoj radni vijek provela je u Ugostiteljsko-turističkom poduzeću “Jadran” gdje su do posebnog izražaja došli njezino poznavanje stranih jezika i organizacijsko-kreativne sposobnosti. Djelovala je u KUD-u “Vatroslav Lisinski”, “Društvu za zaštitu kulturne baštine”, za Novi je list pisala kolumnu “Ren ti ja i niš”, a godinama je na Kvarnerskome radiju vodila emisiju iz kulturne povijesti, u “Vinodolskom zborniku” objavljivala je tekstove o tradicijskom graditeljstvu i arhitekturi Crikvenice, obavila je popis svih karakterističnih crikveničkih fasada, te sudjelovala u svim arheološkim istraživanjima na terenu bivše općine Crikvenica.
Godine 1998. Dobila je Godišnju nagradu Grada Crikvenice kojom joj je rodni grad ljubavlju uzvratio za ustrajan rad zaštiti i očuvanju njegove kulturne baštine.
Timoteja Matejčić Jerić je idejna začetnica i prva predsjednica naše Katedre Čakavskog sabora „Kotor“, utemeljene u svibnju 2010. godine, čime je, kako tada reče, ostvareno ono o čemu je sanjala 40 godina. Nije, nažalost mogla nazočiti prvoj javnoj priredbi Katedre, na kojoj je, ponosna i uznosita, trebala odjenuti novosašivenu crikveničku narodnu nošnju.
M. G.

Statut KCS Kotor 8.5.2010.